U T J E H A

Nemoj se čudit' na ljudske stvorove
kad križa gaze ti i ružno govore,
već nebu beskrajnom pogled svoj upravi,
da mira nadješ tu, dok grme gromovi...

Nemoj se čuditi ako te progone,
Bogu što vjeruješ, - ako te izgone.
Sva zla pronalaze u duši tvojoj baš,
kod sebe ne vide gnijezda sto lijegu laž!

Nemoj se čuditi, ni sebe žaliti,
skrušen prekrsti se, svijeću zapali ti.
Nemoj se pitati što ti si izabran
da žrtvom platiš ceh, sretan je onaj dan!

Nemoj se bojati, raspelo stisni ti,
u srce ureži, nek bride dlanovi!
U ime Trojakog, Boga i Sina mu,
sa Duhom Zaštite sva zla se rasprše!

Nemoj se strašiti, jer nikad nisi sam,
zahvali nebu svom što tebi križ je dan,
i sretan šimune, neka te bičuju,
ramena razdrta, - k`o da ih miluju!

Jer Otac bdije tu, nad tvojim jastukom
i perom ljubavi piše nad svakim snom!
I kaže:
" Ne boj se! Tu ću te čekati!
Kad zima zapuše, ja ću te grijati!
Nema i neće bit` nikakve sile zle
kad čovjek ustraje u me` da vjeruje! "

Mirjana Jaramazović