OBEĆANJE

Katkad se pitam, dok grožđe zri
i noći sve više skrivaju dan,
gdje to u jesen bez cilja lutam,
a lišće žuti, pada i spi...

I kome žurim, zbog čega hitam,
kao da sunce će zauvijek zaći?
Kad stanem na čas, tiho se pitam,
kanim li što u žurbi naći?

Pa skrenem pogled nebu i Bogu,
u kut Vječnosti zavirim čas.
Misli se zbistre: Sama ne mogu!
I čujem Svevišnjeg strpljivi glas:

"Ja dao sam ti noći i dane,
poznah te davno prije no posta'!
Kaplja si što mi na dlan stane
i duge trag što s' tobom osta!

U bistroj vodi gledaj mi lik!
Razgrni krošnje šapat mi tih!
Niz rijeku pusti napisan stih
i čekaj!...Ja ću doći !"

Mirjana Jaramazović