Kako tuga je lijepa

Kako tuga je lijepa, divne li Radosti predznak!
Izdaja, bičevi, šibe, kosti što gole se vide!
 
Kako je velika Patnja, mjerena svemoćnom Bolju!
U Muci da mi se stopit', čašu pelina popit!
 
Koliko Smrt Mu je časna, pred zlim sjaji se, krasna!
U Sjaju preteška drva, udarca zadnja, k'o prva!
 
Kako su ranjene, lijepe, ruke Ti, raspeti Kralju!
Za sluge, hrome i slijepe, iz Rana, Milosti daju!
 
Divne li krune i bodlji, od Krvi, - kaplje vina!
Hrana za gladna dana, namjesto čovjeka, - Sina!
 
Zar da ne klečim pred Bogom,
što meni se,
jadnikom, 
robom,
ponizan, bičevan, klanja?
 
Suzu, zar da skrijem ja svoju,
što grijeh,
k'o sjenu za sobom,
- da živim,
Smrću na križu On sklanja? 



Mirjana Jaramazović