Na Brdu s Gospom

Eno ga čovjek bez jedne ruke!...
I žena čedo pred Tvoje skute
spušta lako...
Moli Te bolna!
Pomozi Majko!
I koji čovjek ne bi plako?
 
I koja majka, a ne Ti Gospe,
ne bi da pomoć svoju prospe
žednomu puku vode iz oka,
iz vrela topla Tvoga duboka?
 
I koja majka, a ne Ti Gospe,
kada se suza na kamen pospe,
rukama ne bi, vodom svetom,
umila obraz, letila svijetom,
mira da daš, kad smo sami,
dok plačemo tiho, negdje u tami?
 
O, koja majka, a ne Ti Gospa,
šapnula ne bi starcu hromu,
da bi ga ko prvoga gosta
veselog srela u svome domu?
 
Odlazim Gospo!
Nosim Tvoj znak!
Na Brdu svijetli Božji zrak!
Bez ljudska traga,
a srca blaga nemjerna brojim!
 
Odlazim Gospo!
Uz Tvoju brigu evo me,
dijete se,
više ne bojim!

Mirjana Jaramazović