Od Duhovne obnove do Božića

Početkom Došašća u našoj Misiji imali smo jedan veliki događaj: duhovnu obnovu s vlč. Zlatkom Sucem. Bio je to jedan od najupečatljivijih događaja u tridesetogodišnjem postojanju naše misijske zajednice. Tisuće nazočnih bilo je oduševljeno onim što je čulo, vidjelo i doživjelo. Vlč. Zlatko Sudac došao je, produbiti nam i učvrstiti vjeru, pozvao nas je na obraćenje, molitvu, praštanje, na jedno novo poimanje života, na jedno dublje prihvaćanje Krista. A da bi to ostvarili, molili smo za Božju pomoć da se te želje u našem životu očituju kroz plodove Njegovog Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost i uzdržljivost.

Oduševljenje je bilo vidljivo, nade i isčekivanja veliki ali odlučujuće je, ipak, ono šta će u našem svakodnevnom životu od toga biti konkretno ostvareno. Neće to Duh Božji činiti sam bez naše suradnje i volje. Dali će Duhovna obnova biti samo doživljaj za dva-tri dana u isčekivanju nekog novog seminara ili će nam donijeti plodove za budućnost, to ovisi prvo od nas samih, dali smo spremni mijenjati naš život, naše navike, naš odnos prema Bogu i bližnjima?

Da to nebi bio događaj za nekoliko dana, evo nam pravoga vremena koje nam nudi priliku da doživljeno provedemo u djelo. Pred nama je Božić. Bog je svoje obećanje, dato čovječanstvu ostvario poslavši na zemlju svoga Sina: i Riječ je tijelom postala. Bog je sa riječi prešao na djela. Koliko smo svijesni tog velikog spasiteljskog događaja za čovječanstvo? Neke od nas više muče božićni darovi: šta darovati, kome darovati? Kaže se: vrijeme Božića je vrijeme darivanja. Pa neka tako i bude! Zato, prijatelji, na posao, sa riječi na djela!!!

Našu obnovu iskažimo tako da kroz darivanje iskazujemo istinsku ljubav, radost i dobrotu. Radost zbog rođenja Kristova možemo osjetiti samo ako i mi razveselimo one koji su tih darova potrebni kao što i "Božić uprisutnjuje zbilju nesebičnosti i Božje darežljivosti"... Božićni dar doći će u prave ruke ako ga poklonimo onomu koji će s tim osjetiti našu iskrenu ljubav i solidarnost. Ne mora to uvijek biti nešto materijalno. Jedan osmjeh, iskrena čestitka i pozdrav,posjet nekom bolesniku, osamljenomu i siromahu mogu biti više od nekog poklona. U takvim osobama susrećemo Isusa. "što god ste učinili jednomu od najmanjih, meni ste učinili"(Mt 25, 35), poručuje nam Isus. Većina nas je za Božić napravila jaslice ali imajmo na umu "da su najdragocjenije jaslice izgrađene u susretu s Kristom u bližnjima koji trpe neimaštinu i bijedu na različite načine: u nedostatku osjećaja najbližih, u nedostatku obrazovanja, u bolesti, u društvenoj zanemarenosti, u samoći, u očaju, u materijalnim potrebama..."...Da bi naš Božić imao kršćanski smisao, u jaslicama hrvatskog kršćanskog srca mora biti mjesta za te ljude". ..Ako netko pokraj nas vjernika gladuje, smrzava se, umire napušten, uzalud nam naše kršćanstvo, i nemamo pravo zvati se kršćanima. Ako ne vidimo bližnjega u potrebi,nismo razumjeli dar Božića, ni dar euharistije. (iz božićne poruke kard.Bozanića).

Ali pođimo i od nas samih, naših obitelji,djece, bračnih drugova, rodbine i prijatelja i upitajmo se dali su i tu međuljudski, obiteljski odnosi u redu. Dali neki božićni dar rjiešava sve probleme ili imati za najbliže više strpljivosti, blagosti, vjernosti, krotkosti i uzdržljivosti da bi i mi onda u srcu imali više istinskog božićnog mira i zadovoljstva pa makar nam netko, nezadovaljan darom, malo digao i tlak. Tako će u našim obiteljima, među našim bližnjima i na čitavom svijetu biti manje tuge, mržnje, zavisti, razočarenja, siromaštva, patnje..

ko nam ovo bude na umu i u srca onda će i naša duhovna obnova donijeti plodove Duha Svetoga za koje smo molili, a Isus će se istinski roditi i u našim srcima.

Svim vjernicima i ljudima dobre volje SRETAN BOŽIĆ, ČESTITU I BLAGOSLOVLJENU NOVU 2008. GODINU uz pjesmu "Svim na zemlji mir veselje" žele:

Župnik fra Ivica i Ilija ...