16. kolovoza
Sveti Rok rođen je u Montpellieru, gradu u južnoj Francuskoj, oko godine 1295. Potječe iz bogate obitelji. Otac mu je bio grof. Roditelji su mu dulje vremena bili bez poroda. Molili su i zavjetovali se i Bog je uslišao njihovu molitvu i dao im sina. Rano je ostao bez roditelja. Nakon smrti roditelja dijeli sirotinji sve svoje imanje i kao siromašni hodočasnik kreće u Rim. U to vrijeme Italijom je harala kuga i odnosila mnoge živote. Na putu za Rim Rok se zaustavljao u mnogim mjestima gdje se dao u dvorenje zaraženih bolesnika, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. U Rimu se zadržao oko tri godine a na povratku u domovinu zaustavio se u Riminiju, Novari i Piacenzi. Na svim tim mjestima činio je velika djela ljubavi i milosrđa prema bolesnicima. Medutim, u Piacenzi se Rok i sam zarazio. Bespomoćan je ležao s drugim bolesnicima, a onda su ga građani prognali iz svog grada i on se osjetio usamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Živio je u šumi i nastanio u nekoj kolibi.

Neki životopisci spominju da mu je vodu donosio anđeo, a kruh vjerni pas. Talijanski Patricij Gottardo Pallasterlli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Kako nije bio neki vjernik, sveti Rok je na njega ostavio takav dojam da se patricij obratio, prihvatio ga i njegovao ga dok Rok nije ozdravio. Prizdravivši vratio se u rodni grad koji je upravo bio u ratu. Iscrpljenog od bolesti, mještani ga nisu prepoznali, dapače, smatrali su da je uhoda, uhvatili su ga i zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jednom pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuo je 16. kolovoza 1327. i bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima. Sveti Rok štuje se kao zaštitnik od zaraznih (kužnih) bolesti u ljudi i životinja.
Zaštitnik je od kuge i kolere, invalida i kirurga.

Molimo svetoga Roka da i nas čuva od svakih zaraznih bolesti duše i tijela a bolesnicima kod Boga izmoli zdravlje i okrepu.