SVETA MISA

Prvi dio

Što je prvi dio, prva dvorana? Svećenik ulazi i kaže: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". To znači: Pazite, ovdje smo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, s nama su Otac i Sin i Duh Sveti. Bog je s nama. Ulazimo u njega. To je poziv da se pripravimo, jer ulazimo u Boga, koji je trojstven.

Dalje kaže: "Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama." Milost, ljubav i zajedništvo su tri nosive riječi. Milost znači da nas je Bog pomilovao, amnestirao i da smo njegovi. Ljubav je njegova sa nama. To znači da nas ljubi kao majka svoju djecu. Zajedništvo Duha Svetoga znači da smo svi zajedno. U Duhu Svetom smo jedno jer nas on čvrsto povezuje kao krvna veza. Ulazeći u veličanstvene Božje dvorane, u razne dijelove svete mise, moramo se pripremiti. Kako? Tako da sa sebe skinemo grijehe i da jedni drugima oprostimo. Svećenik prvo traži: Obratite se! Zaboravite ono što je iza vas. Drugo: Priznajte svoje grijehe. Treće: Oprostite. I četvrto: Molimo jedni za druge. To sve imamo u ovom dijelu svete mise.

Zato molimo molitvu "Ispovijedam se ...". Između ostalog kažemo: "Ispovijedam se Bogu Svemogućemu i vama braćo". Svoje grijehe govorimo Bogu i "vama braćo". Dakle mi možemo jedni drugima priznavati svoje grijehe. Sveti nam Jakov kaže: "Ispovijedajte grijehe jedan drugomu" (Jak 5,16) i dalje: "molite jedan za drugoga". Zašto? "Da ozdravite". Na početku svete mise je molitva za ozdravljenje. Moramo ozdraviti kako bismo sudjelovali u cijeloj misi. Bog nas mora ozdraviti. Da bi te ozdravio, moraš ispovijediti svoje grijehe. Zato: Ispovijedam da sam sagriješio. Kako? Mišlju, riječju, djelom i propustom. Kako propustom? Pa danima nisam molio. Kako još? Pa nisam volio vas, braću svoju. Kad si od mene tražio osmijeh, nisam ti ga darovao. Kad si trebao moju toplu riječ, nisam ti je darovao. Kad si trebao moj novac, nisam ti ga dao. Kad si trebao od mog odijela i moje hrane, nisam ti dao. Žao mi je. Riječima sam te vrijeđao, ogovarao, klevetao, govorio protiv tebe, bio strog prema tebi. I jer sam to napravio, molim: Koga molim? Blaženu Djevicu Mariju, sve anđele, sve svete, sve koji su u nebu. I još: vas, braćo i sestre. Što molim? Da se molite za me. Dakle vidimo: Ispovijedam se vama braćo da se molite za mene.

Nakon ovoga bi trebali zastati u svetoj misi i moliti jedni za druge, upravo onako kako pozivamo jedni druge. čudno je kako u svetoj misi olako prelazimo preko ovakvih dijelova. A upravo to je preveliko njeno bogatstvo koje nam se stavlja na raspolaganje, a mi ga ostavljamo netaknuto. Na početku mise smo sa sebe skinuli staro, priznali i ispovijedili grijehe jedni drugima, i sada pozivamo jedni druge: "... da se molite za me, Gospodinu, Bogu našemu". Tad bismo trebali moliti jedni za druge. I ozdravili bismo. To su molitve za ozdravljenje.

Nakon toga svećenik kaže: "Priveo nas Gospodin u život vječni". Ne samo da nam je dano da smo ovdje zajedno, nego nas je Gospodin odveo u život vječni. Što sad? Kličemo: "Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se!" Zašto sad tako molimo kad nam je već oprošteno? Zato da više nikada ne činimo kao ranije. Time kažemo: Smiluj nam se da se više nikad ne vratimo u stari život. S nama se zapravo dogodilo ovo: Skinuli smo staro ruho, oprošteno nam je, izliječeni smo, imamo novo srce. Zato molimo, smiluj nam se da se više nikad ne vratimo u staro. Gospodine, smiluj se da možemo naprijed. Oče, smiluj se! Sine, smiluj se! Duše Sveti, smiluj se!

Što sad možemo drugo nego kliknuti: "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje. Hvalimo te, blagoslivljamo te, klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti". To bismo trebali činiti, tako Boga slaviti. Takva slavlja bi trebale biti naše mise. Kod prvih je kršćana "Slava Bogu" bila spontana molitva. Izvikivali su: "Slavimo te, hvalimo te, klanjamo ti se, blagoslivljamo te, zahvaljujemo ti, Gospodine Bože, Kralju nebeski ...". Pljeskali su, dizali ruke, klicali Bogu - bila su to prekrasna slavlja.

Onda bi predvoditelj slavlja pozvao prisutne da se malo primire kako bi izmolili zajedničku molitvu. A to je zborna molitva. Tom molitvom završava boravak u prvoj dvorani koja je zapravo bila samo priprema. Gospodin nas je pomilovao, smilovao nam se i obukao nas u novo ruho. Tako nas je pripravio da možemo ići u drugu dvoranu, u drugi dio svete mise.


Drugi dio - druga dvorana